​INTERVJU ZA SLOBODNU DALMACIJU

Ponosno križ svoj nosim ja, život sam tebi posvetija, zaboravit nikada neću tvoje riječi: želim ti sreću... Pjevao je tako svoj potencijalni hit sve popularniji splitski pjevač Toni Tešija na nedavno održanom izboru za Miss Adriatic Europe u Marini Frapa, i postigao neobičan fenomen; mnoge u publici zaintrigirao je više od samih ljepotica - misica! Njegov pomalo borbeni nastup i sugestivnu izvedbu skladbe koje je autor glazbe i teksta zapazili su, naime, i domaći gosti i brojni stranci te naši iseljenici koji su se zatekli u Frapi, te su nakon programa pohitali Tešiji stisnuti ruku i čestitati na nastupu, ali i raspitati se o kupnji CD-a.

Što se potonjeg tiče, Tešijini aktualni i budući fanovi ubrzo će doći na svoje; nosač zvuka radna naziva ‘Ponosno križ svoj nosim ja’ već je završen, a sa izdavačem se dogovaraju završne stavke, potvrdio nam je presretni Tešija s kojim smo porazgovarali nakon što je ‘Frapu’ oborio s nogu. Pop-rock žanr koji preferira, pak, mnoge će uvelike podsjetiti na Thompsona, a ni Tešija ne bježi od paralele s legendarnim i u narodu obljubljenim pjevačem; uostalom, cijeli je materijal za album odsvirao Thompsonov bend, Tomislav Mandarić na gitari i Ivica Ike Bilić na bubnjevima, dok je Tešijinu glazbenu priču producirao i aranžirao dugogodišnji prijatelj i Thompsonov suradnik Tiho Orlić. No, za razliku od Thompsona, Tešija ne pjeva o domoljublju, nego o ljubavi, ali i životnim razmišljanjima koji tište svakog od nas i katkad imaju i religijsku potku.

Zanimljivo je, međutim, da Tešija svoj glazbeni put suvereno krči – na pragu četrdesete. E, tu počinje onaj drugi, životni dio priče. - Pjevam od svoje petnaeste godine, odsvirao sam bezbroj svadbi i manje ambicioznih gaža. Po struci sam trgovac, ali pjevanju me učio Mišo Limić, a naučio sam i svirati klavir i gitaru, muzika je uvijek bila u meni. Čak sam imao i jedan davni, kratki bljesak slave 1999. godine, kad sam sa Zečićevom pjesmom “Ja ću tebe uvijek voljeti” osvojio jednu od nagrada publike na “Marko Polo festu” u Korčuli.

A onda je nastupila dugogodišnja pauza: borio sam se za egzistenciju, vodio prodavaonicu instrumenata “Split All Stars” i sve to vrijeme patio jer nisam pjevao. Zapravo, htio sam, ali nije mi imao tko napisati pjesmu; Zeko je gradio svoju karijeru koja je bila u uzlaznoj putanji, a s drugima nisam htio raditi – iskreno će Tešija. Onda se, nakon više od deset godina, dogodio onaj prekrasni trenutak sažet u uzrečicu: ‘očaj rađa genij’.

- Nikako ne bih za sebe htio prepotentno reći da sam ‘genijalac’, ali očajan sam bio – s osmijehom će simpatični Tešija. – Nije bilo druge, nego da prikupim sve samopouzdanje koje imam i pokušati ono što osjećam sam pretočiti u pjesme. I tako su nastale prve skladbe, koje su već na jedno slušanje oduševile mog prijatelja Tihu Orlića, i druge ljude koji znaju posao. To me ohrabrilo, i danas, nakon pet godina truda, imam materijal za čak dva albuma – Tešija će, koji se nastupom na lanjskom Splitskom festivalu s pjesmom “Nema te” i formalno opet vratio na scenu, uzeo mikrofon u ruku i, kako on to voli reći, ‘zagrmio’.

Grmio je, doduše, i nekoliko godina na proslavi ‘Oluje’ u Čavoglavama, gdje je imao skupne nastupe. A da je u svojim nastupima uvjerljiv i blizak mnogim ljudima, zorno smo se uvjerili iz gledališta Marine Frapa...

Lenka GOSPODNETIĆ

​